Ispravljači napona su uređaji bez kojih današnja elektronika ne bi mogla funkcionirati
Danas rijetko tko od nas nije imao u ruci ili koristio neki elektronički uređaj. Možda se niste nikad zapitali ili vas nije interesiralo kako ti uređaji funkcioniraju. Svaki od tih uređaja se koristi električnom energijom bilo da su to baterije ili napajanje iz gradske mreže. Ovdje ću opisati kako se elektronički aparati napajaju iz napona gradske mreže koji u Hrvatskoj iznosi cca 230 V.
Ako je uređaj pomoću kabla spojen na gradsku mrežu, on izmjenični napon mreže transformira na na istosmjerni napon koji uređaj koristi, obično 3 - 15 V.
Napon iz mreže se spaja na transformator koji ima na svom tijelu primarni i sekundarni namot. Ta dva namota su u induktivnoj sprezi, tj, nisu galvanski spojeni, već se taj napon sistemom elektrčne indukcije u namotajima i jezgri transfotmarora prenosi sa primara na sekundar.
O broju namotaja sekundarnog svitka, ovisi napon na sekundaru. Postoji proračun namotaja, koji ovisi o presjeku jezgre, obliku jezgre te debljini žice.
Postoje 3 osnovne vrste jezgri transformatora.
Transformator sa E limovima, transformator sa C jezgrom i transformator sa torusnom jezgrom, odnosnom toroidni transformator.
Sekundarni napon na transformatoru potrebno je pretvoriti u istosmjerni pulsirajući napon, te ga izgladiti na najmanju valovitost napona. Ispravljanje se vrši sa diodama, mostovima ili graetz ispravljačima. Smanjenje valovitosti oblika vrši se elektrolitskim kondentazorima, a točno određeni napon dobiva se pomoću Zenerovih dioda, odnosno Integriranih kola za određeni napon. Ukoliko je potrebno imati jako stabillizirani napon koji unatoč promjeni snage trošila ili visini napona potrošača, u ispravljač se dodaju serijski tranzistori velike snage ili više tranzistora u tzv Darlingtonovom spoju zbog veće snage i strujnog pojačanja istih. Konačan napon koji daje taj ispravljač ima "+" i *-* oznaku.