Da bi peć dobro "vukla" a i da bi se priključenje obavilo prema sigurnosnim propisima, treba poznavati određena pravila i zakone.
Većina peći bilo da su predviđena za loženje na plin, drva, loživo ulje ili otpacima, treba propisano i sigurnosno priključiti na dimovodnu cijev.
Time ćemo osigurati pravilno odveđenje štetnih dimnih plinova iz peći, dobro sagorijevanje goriva te sigurnost u prostoriji gdje se vrši loženje.
Sve radnje oko tih peći možemo izvršiti sami, osim priključenja plinskih peći na zemni plin, koje treba izvršiti stručnjak i ovlašteni izvođač.
Produkt sagorijevanja, dim prolazi kroz dimovodnu cijev i izlazi kroz dimnjak u atmosferu.
Tada se u dimnjaku stvara podtlak koji hladan zrak vuče u ložište.
Što su dimni plinovi hladniji, podtlak je manji pa je i manja količina usisanog zraka. Drugim riječima, nema dobrih uvjeta za sagorijevanje, pa kažemo da peć "ne vuče".
Osnovni razlozi za takova stanja su slijedeći:
- u dimovodnu cijev ulazi zraz sa strane i hladi dimne plinove
- spriječen odvod dimovodnih plinova i njihovo sabijanje u cijevi, zbog nakupljene čađi, stranih predmeta ili otpale žbuke .
Peć treba priključiti što je moguće bliže dimnjaku, dakle cijev za priključenje neka bude što kraća.
Treba izbjegavati po mogućnossti suvišna koljena.
Ukoliko ipak imamo slučaj da su cijevi dulje, vodoravni dio treba biti uvijek u uzlazu prema gore.
Priključak dimovodne cijevi na dimnjak treba biti tako izvedeno da nema ootvora sa strane .
Ukoliko su 2 peći spojene na isti dimnjak, ulazi cijevi nikada ne smiju biti u istoj razini.
Ulaz cijevi u dimnjak, mora biti tako izvedeno da cijev ne ulazi u dimovodni prostor iza zida unutarnjeg dijela u dimnjaku.