Nakon odluke o vrsti energenta kojim ćemo se grijati, vršimo razvod instalacija po kući
Nakon postavljanja izvora topline za grijanje, odnosno bojlera, ili peći, počinjemo sa planom razvoda od peći do grijaćih mjesta u prostorijama.
Postoje osnovne 2 kategorije grijaćih tijela za grijanje kuće:
1. Sistem radijatora
najčešći način zagrijavanja kuće sa jednog (centralnog) mjesta, vrši se postavljanje radijatora u prostorije. Potrebno je znati vrstu i kapacitet radijatora koje ovise o materijalu iz kojeg su izrađeni, te o veličini pojedinačnog elementa radijatora.
Tako je u pojedinim prostorijama uobičajena temperatura kod koje se ugodno osjećamo.
Dnevni boravak oko 22 oC, kupaonica oko 25 oC, spavaća soba 18 oC, hodnici oko 16 oC, prema tim mjerilima postavljamo veličinu radijatora u te prostorije. Naravno, možemo promijeniti taj način, prema vlastitim potrebama, međutim time se povećava količina topline koja se distribuira u cijevima, pa se time i povećavaju troškovi grijanja.
2. Sistem plinskih peći pojedinačno u svakoj sobi.
Ovakav način grijanja prostorija je manje uobičajen, skuplji je jer je u svaku prostoriju potrebno dovesti plinsku cijev i odvodni dimnjak. Zapravo. ovakav sistem niti nemožemo nazvati centralno grijanje jer se loži u svakoj peći pojedinačno.
Cijevi kojima se dovodi topla voda od mjesta na kojem sagorijerva energent i radijatora mogu biti pocinčane, bakrene ili plastične. Vrstu i način postavljanja izabiremo sami, a prednosti i nedostaci vrijede isto kao kod vodovoda, koje sam opisao u poglavlju o vodovodnim instalacijama.
Cijevi od peći ili bojlera koje polaze do mjesta grijanja, su široke, a kako idu do grijaćeg mjesta, tako su sve tanje.
Time se osigurava dobra cirkulacija tople vode po cijevima.
Način kruženja vode po cijevima izvodi se u zatvorenom sistemu po načelu peć - cijevi - radijator i natrag, dakle voda kruži kroz sistem na način da se zagrijava u peći, putem radijatora predaje toplinu okolini, hladi se i hladna se vrača natrag u peć gdje se ciklus ponavlja.
Prema zakonu fizike, topla voda se izdiže i kruži cijevima a kad se ohladi vraćase natrag. To je tzv. prirodni način cirkulacije. taj zakon vrijedi samo ako su radijatori po razini viši od peći. Ukoliko postoji višekatna kuća ili je peć niža po razini od grijaćih mjesta, postavlja se cirkulaciona pumpa koja prisilnim putem tjera vodu da cirkulira. Uglavnom, za bržu cirkulaciju vode u sistemu postoje pumpe koje ubrzavaju protok vode kroz cijevi i bržu izmjenu topline u radijatoru.
Prilikom lemljenja, spajanja ili navarivanja cijevi i ostalih spojnih mjesta, moramo biti sigurni da sistem nigdje ne propušta. Na svaki radijator postavlja se odzračni ventil kojim se poslije punjenja sistema vodom istiskuje zrak. Može se također postaviti i jedan glavni odzračni ventil, koji se postavlja na najvišem mjestu u stanu (tavan).