Mogućnosti lijepljenja suvremenim ljepilima su gotovo neograničena. Klasične metode spajanja materijala gotovo su potpuno isčeznule.
Danas praktički ne postoje materijali koji se nebi mogli međusobno spojiti modernim sintetičkim ljepilima.
Ipak, treba znati osnove materijala i ljepila kojima se ti materijali međusobno spajaju.
Čvrsta sila unutar površina koje se lijepe ostvarena je silom koja se zove kohezija. To je sila koja se stvara uslijed privlačenja molekula unutar slijepljenih površina.
Prianjanje ljepila na površinu materijala zove se sila adhezije, ili sila koja se privlači molekule različitih površina koje se lijepe.
Ukoliko je nanos ljepila bolje prionut uz površinu, razmak molekula je manji, sila adhezije veća a spoj trajniji i čvršći.
Najosnovnije je načelo kod lijepljenja načelo netlačivosti materijala, što znači da će se materijali spojiti bolje i čvršće ako su namazi što tanji i ravnomjerniji.
Drugo osnovno načelo kod lijepljenja je čistoća površina koje se lijepe.
Razne prljavštine, ostaci starih ljepljenih površina, masnoće i ostalo, stvaraju otpor i odbojnost prema ljepilu koje se nanosi, te se takve površine slabo ili gotovo nikako neće spojiti.
Treće načelo je vjera u dobar i kvalitetan spoj, te o pravilnoj primjeni određenih vrsta ljepila..
Nemojte kriviti ljepilo ako se nakon nekog vremena površine razdvoje.
Greška nije u ljepilu, već u načinu njegovog nanošenja, vrsti materijala koje se lijepe, te o pripremi površina za ljepljenje.
Svako od specifičnih ljepila, opisat ću posebno.