Kad su cijevi postavljene, prilazi se uvlačenje žica u cijevi
Mreža postavljenih cijevi predstavlja trasu kuda će biti postavljene žice kojima će se naši uređaji napajati električnom strujom. Prethodnim proračunom debljine presjeka vodiča počinjemo od razvodnog ormarića prema osiguračima i glavnoj sklopki (FID ili ZNS). Svaki vod pojedinačno mora biti spojen preko električnog brojila i preko osigurača.
Ranije postavljenoj traci za uzemljenje u temelj kuće ili posebni kanal, vrši se spajanje preko sigurnosne sklopke koja će štititi od dodirnog napona, previsokog napona ili slučajnog spoja faznog vodiča sa kućištem stroja ili uređaja.
Te žice koje su od glavnog ormarića su debljeg presjeka. Obično 4 - 6 mm2. Žice su bakrene, izolirane plastičnim bužirom i UVIJEK označene bojom.
Tako je pravilo da se UVIJEK žica sa žuto-zelenom bojom koristi kao uzemljenje, tzv šuko vodič, i NESMIJE se koristiti za fazni ili nulti vodič.
Plava, smeđa i crna žica koriste se za fazne, odnosno nulte vodiče.
Za sigurnost u instalaciji u kući provode se uglavnom 2 načina.
Sustav nulovanje i sustav uzemljenja.
Što se tiče priključnica one mogu biti 2 vrste.
Obične i šuko utičnice
Šuko utičnice se razlikuju od običnih što na priključnoj strani imaju i 2 kontakta na koje se veže uzemljenje, koje štiti instalaciju od previsokog i dodirnog napona.
Šuko utičnicama zaštićeni su priključci aparata sa većom snagom a OBAVEZNO sa strojevima koji u svom radu koriste vodu, (strojevi za suđe i rublje, bojleri, štednjaci, motori i oni koji imaju metalna kućišta)
Obične utičnice koriste audio- video aparati, mali kućanski aparati koji imaju kućišta od plastike i kod kojih ne postoji mogućnost dodirnog napona.
Žice se vuku kroz cijevi tako da se jedna žica provuče kroz cijev a kad izađe na drugu stranu na njen kraj se veže više žica i krajevi se zavrnu kako nebi zapinjali u cijevi.
Početak snopa žica natrlja se suhim sapunom (ne uljem ili mašću)kako bi lakše bilo provlačenje kroz cijev.
Kad su postavljene sve žice, one se u kutijama povežu sponkama ili klemama, s time da se međusobno nesmiju dodirivati.
Ukoliko ima puno žica pa se nemože provuć koristi se savitljiva sajla (foršpaner) koji se prvi provuče onda se na njega vežu ostale žice.
Kad su sve žice povezane, nakon detaljne kontrole, može se pustiti instalacija pod napon.
Ukoliko je sve ispravno, sigurnosna sklopka nesmije izbacivati, niti osigurač nesmije pregarati bez opterećenja..
Možemo pristupiti kontroli dodirnog napona i kratkog spoja.
To se radi pomoću kontrolnog dugmeta na sigurnosnoj sklopki.
kad se to dugme pritisne, sklopka isključi, te sva instalacija ostaje bez napona.
Tim postupkom zapravo simuliramo kratki spoj u instalaciji ili dodirni napon.
Kvalitetu uzemljenja možemo ispitati na način da se za jačeg grmljavinskog nevremena sklopka isključi.