Nekretnine nisu uvijek redovito vlasništvo samo jedne osobe.
Vremenom su se nekretnine mijenjale po pitanju vlasnika, nekada se to nije ni bilježilo u zemljišne knjige pa je nakon smrti vlasnika, nastalo mnogo probleme oko podjele imovine.
Suvlasnici na imovini nisu uvijek usaglašeni, te uvijek netko ima nešto protiv, ili nije zadovoljan svojim udjelom u imovini na nekretnini
Iz toga razloga, često bi jedan svoj dio prodao, drugi nebi i tako obično dolazi do sudskih sporova pa i tragedija.
Da bi se to riješilo na donekle miran način, stvorena je institucija "Razvrgnuće suvlasništva".
Suvlasništvo se može razvrgnuti na više načina:
Ovdje donosim citat iz zakona o vlasništvu:
Razvrgnuće suvlasničke zajednice
Suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva. Pravo na razvrgnuće ostvarivat će suvlasnik u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće), ili putem suda (sudsko razvrgnuće), ako nije što drugo zakonom određeno.
Kad se provodi sudsko razvrgnuće, sud odlučuje u izvanparničnom postupku, ako zakon ne određuje drukčije. Kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća. Prigodom diobe nekretnine sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se diobom odvaja.
Ako dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).
Suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima.
U tom slučaju ostali suvlasnici imaju dio isplate založno pravo na stvari koja je pripadala tražitelju razvrgnuća. Ne isplati li ih u roku, oni mogu zahtijevati ispunjenje ili naplatu iz vrijednosti zaloga, a mogu i tražiti da se poništi odluka o razvrgnuću isplatom.
Ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.
Troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuju drukčije.