U nastojanju proizvodnje što više hrane, čovjek se orjentirao na "šumsko meso" ili gljive.
Po hranjivoj vrijednosti gljive se mogu svrstati između mesa i povrća.
Iako je probavljivost njihovih bjelančevina malo teža, gljive imaju mnoge prednosti pred mesom:
- niska kaloričnost
- mali sadržaj masnoće
- bogatstvo mineralima
- bogat vitamina B kompleks
- određena ljekovita svojstva kod nekih vrsta.
Kod nas još gljivarstvo nije na nivou kao u zemljama Zapadne Evrope gdje se gljivama poklanja velika pažnja.
Danas se gljive sakupljaju u prirodi ili organizirano proizvode u zato predviđenim prostorima.
Vjerovanje da su gljive opasne ima utemeljenja, ali samo ako ih ne poznamo.
Gljive koje rastu na našim područjima veći dio je jestiv, neke nisu jestive ali nisu opasne, a neke su opasne čak i po život.
Najopasnije gljive opasne po život su svakako zelena pupavka SMRTNO OTROVNA
i muhara otrovna ali nije smrtonosna u manjim količinama.
Neke gljive su vrlo neukusne ako se ne pripremaju na odgovarajući način.
Podloge na kojima se uzgajaju gljive (supstrat) su materijali koji inače ne služe ni za što drugo te je moguće iz njih izvući nekoliko berbi gljiva.
Pouka o sakupljanju gljiva iz prirode:
- brati samo poznate vrste koje zaista dobro poznajete
- brati samo svježe gljive
- nikada ne rezati stapke od gljiva već je lagano itrgnuti iz mjesta na kojem raste.
- gljive za preradu (kiseljenje, kuhanje, pečenje) pripremiti čim prije
- gljive nikad ne prati u vodi prije pripreme, jer će se svi mikroorganizmi uništiti termo pripremom.
- gljive za sušenje razrežite na ploške debele oko 2 mm i stavite na dasku na sunce